Palijativna nega kao pristup kojim poboljšavamo kvalitet života pacijenata suočenih sa teškom neizlečivom progresivnom bolešću, kao i njihovih porodica kroz prevenciju i olakšavanje patnje, zauzima posebno mesto u sestrinstvu. Iako je strategija u Srbiji o potrebi integrisanja palijativnog zbrinjavanja u sistem zdravstvene zaštite usvojena još 2009 godine, i dalje postoji potreba o edukaciji medicinskih sestara o njenoj važnosti i značaju. Edukacija medicinskih sestara o ovoj temi jača svest medicinskih sestara o potrebi pružanja palijativne nege pacijentima obolelim od teške progresivne neizlečive bolesti. Palijativna nega treba da zadovolji potrebe kako pacijenta tako i porodice. Važno je da medicinske sestre nauče osnovnu filozofiju palijativne nege kako bi je implementirale u praksu. Razumevanje holističke prirode palijativne nege posmatranjem pacijenta kao kompletnu ličnost olakšava planiranje sprovođenja adekvatne nege koja obuhvata sve aspekte zbrinjavanja. To uključuje zbrinjavanje fizičkih, psiholoških i duhovnih potreba pacijenta i porodice pacijenta. Od medicinske sestre se očekuje da razume pristup palijativnom zbrinjavanju u okviru javnog zdravlja, primenjivosti raznih modela palijativne nege u svojoj sredini. Suočena sa novim izaovima u ovoj oblasti treba da osmisli palijativnu negu na najbolji mogući način. Razumevanje izazova koje nosi rad sa ovom kategorijom pacijenta omogućava bolje planiranje i usklađivanje ciljeva nege sa raspoloživim resursima. Ovom edukacijom se ukazuje značaj pračenja novih saznanja o ovoj temi kako bi se unapredila praksa. Medicinske setre kroz formalno obrazovanje nestiču dovoljno saznanja o ovoj temi pa je važno ukazati na značaj održavanja kontinuirane edukacije u ovoj oblasti. Samo čestom kontinuiranom edukacijom o ovoj temi postižemo veći nivo znanja neophodan za planiranje zdravstvene nege kod pacijenata sa teškom progresivno neizlečivom bolešću.