Cilj ovog predavanja je sticanje znanja i veština o važnosti pružanja duhovne podrške u procesu zdravstvene nege. Medicinska sestra koja zbog prirode posla provodi najviše vremena sa pacijentom prva i uočava potrebe pacijenta  u duhovnom aspektu zbrinjavanja. Pacijenti oboleli od teških i hroničnih bolesti posebno na kraju života bivaju suočeni sa  teškim mislima i osećanjima. Tada može doći do pojave koncepta totalnog bola i duševne patnje, što dovodi do pogoršanja i fizičkih simptoma pacijenta. Medicinske sestre treba da steknu ofdređena znanja i veštine u ovom domenu procesa zdravstvene nege. Tako bi svojom kompencijom i stručnošću odgovorile na izazove sa kojima se kroz praksu mogu suočiiti.  Važno je da unaprede veštine u oblasti duhovne podrške kako bi se lakše nosile sa ovim izazovom u procesu pružanja zdravstvene nege. Najviše problema medicinske sestre imaju kod načina postavljanja adekvatnih pitanja kojima se procenjuje stepen duhovne patnje. Ovim predavanjem date su smernice   o veštini postavljanja pitanja vezanih za duhovnu procenu i nakon toga načinu planiranja duhovne nege. Duhovnost je deo ličnosti svakog čoveka i ima veliki uticaj na njegovo sveukupno zdravlje. Duhovno blagostanje je od posebne važnosti kod terminalno obolelih pacijenata i predstavlja važan deo palijativnog zbrinjavanja. Duhovne promene se teže uočavaju od fizičkih potreba pa je jako važno da medicinske sestre budu obučene da prepoznaju ove potrebe pacijenta. Neprepoznate duhovne potrebe pacijenata direktno utiču na njihov loš kvalitet života. Medicinske sestsre edukacijom o ovoj temi stiću znanja kako da prepoznaju duhovne potrebe pacijenta i kako da sprovedu adekvatnu duhovnu podršku. Medicinske setre često zbog nedovoljne edukacije u ovoj oblasti osećaju nelagodnost u pristupu zbrinjavanja ovih potreba pacijentu. Jako je važno da se o ovoj temi priča i ponudi adekvatna podrška medicinskim sestrama kako bi proces duhovne podrške pacijentu bio što bollji. Duhovna podrška je jako važna i medicnske sestre treba da budu spremne  da razgovaraju sa pacijentom o ovoj temi i pruže adekvatnu podršku. Za to je neophodno da steknu određena znanja i veštine o duhovnoj podršci terminalno obolelim pacijenatima u procesu palijativnog zbrinjavanja.